P – PROPRIOCEPTIVNA
N – NEUROMUSKULARNA
F – FACILITACIJA
Ono što mi danas poznajemo kao PNF započelo je kao „proprioceptivno olakšavanje“, termin koji je dr Herman Kabat razvio početkom 1940ih. Godine 1954. Dorothy Voss dodala je reč „neuromuskularno“ koja je upotpunila današnji naziv proprioceptivna neuromuskularna facilitacija odnosno olakšica.
Konceptualni okvir dr Kabata za PNF proizašao je iz njegovog iskustva kao neurofiziologa i lekara. Radovi sestre Elizabeth Kennei, australijske medicinske sestre koja je lečila pacijente sa poliomijelitisom pomoću specifičnih aktivnosti istezanja i jačanja, su bili rani uticaji na dr Kabat-a. Njen rad se tada doživljavao kao odstupanje od uobičajnog tretmana, ali nedostajalo mu je neurofiziološko utemeljenje. Kabat je integrisao tehniku sestre Kennei sa Seringtonovim otkrićem sukcesivne indukcije, recipročne inervacije i inhibicije, i fenomena iradijacije.
Njegov cilj je bio razviti pristup praktičnog lečenja koji će kliničarima omogućiti da analiziraju i procene kretanje pacijenta, a da istovremeno omoguće efikasnije strategije funkcionalnog pokreta. Zato je važno shvatiti da PNF nije samo pristup lečenju, već je to tehnika koja omogućava istovremeno ocenjivanje i lečenje neuromuskularne disfunkcije.
Sredinom 40-tih, novi koncepti dr. Kabata privukli su pažnju bogatog industrijalca Henrija Kaisera, čiji je sin oboleo od multiple skleroze. Zajedno, 1946. osnovali su Kaiser-Kabat Institut u Vashingtonu.
1948. otvoren je još jedan Institut Kaiser-Kabat u Vallejo u Kaliforniji, a treći otvoren je u Santa Monici, California, 1950. godine.
Sredinom do kasnih 40-tih godina dr. Kabat je započeo potragu za fizioterapeutom koji bi radio zajedno sa njim, lečeći pacijente koristeći njegove nove koncepte.
U decembru 1945. Maggie Knott postala je prva fizikalna terapeutkinja koju je zaposlio dr Kabat. Maggie je sa dr. Kabatom 1948. godine stigla na zapad iz Vashingtona u Vallejo.
Nakon dolaska u Vallejo 1948. godine, Maggie Knott je počela da podučava druge fizioterapeute obrascima i tehnikama PNF-a. Iste godine je započela program postdiplomskog usavršavanja kojem su prisustvovali terapeuti iz celog sveta. Taj isti program postoji i danas, 52 godine kasnije, sa posvećenim medicinskim osobljem koje obučava diplomirane fizioterapeute tokom 3 ili 6 meseci specijalistickog staza. Programi kombinuju didaktičku i kliničku obuku koja postuje nasleđe dr Kabata i Maggie Knott.
PNF pristup kineziterapijskom tretmanu je shvaćen kao pozitivna i stimulativna integracija fizičkih i psiholoških faktora (centralna i periferna facilitacija) kojom se pacijentu olakšava da dostigne najviši nivo funkcije.
Primena bazičnih facilitacionih tehnika kroz PNF filozofiju omogućuje terapeutima da pomognu pacijentu da on zadobije efikasnu motornu funkciju i poboljša motornu kontrolu.
Bazične procedure se koriste da:
● Povećaju sposobnost pacijenta da se kreće i ostane stabilan
● Usmere pokret adekvatnim hvatom i odgovarajućim otporom
● Pomognu pacijentu da postigne koordinisati pokret kroz pravovremeno uključivanje
segmenata
● Poveća izdržljivost pacijentu i prevenira zamor