Uopšteno o ishrani sportista
S obzirom na veću energetsku potrošnju, fizički aktivne osobe imaju i povećane nutritivne zahteve. Pored drugih važnih faktora za bavljenje sportom, kao što su dobro zdravstveno stanje i fizička predispozicija, adekvatna ishrana predstavlja fundamentalnu komponentu. Ishrana sportista mora da bude dobro isplanirana i individualno prilagođena na osnovu telesnih karakteristika, tendencije ka dobijanju u težini ili mršavljenju, učestalosti, dužini i intenzitetu treninga. Studije su pokazale da dobro balansiran odnos makro- i mikronutrijenata, uz podršku suplemenata i adekvatnu hidrataciju, može da značajno unapredi sportske performanse i odigra ključnu ulogu u postizanju boljih rezultata. Optimalno dizajniran program ishrane, sa realnim i dostižnim ciljevima, koji se nadovezuju na dobro isplanirane treninge, predstavlja osnov za uspešno bavljenje sportom. Samo ispunjeni nutritivni zahtevi mogu da preveniraju deficite i unaprede sportska dostignuća do krajnjih granica.
Opšti nutritivni ciljevi u sportu
Optimalan unos energije kod sportista predstavlja imperativ iz više razloga. Važno je, pre svega, podmiriti potrebe organizma za makro- i mikronutrijentima, neophodne za normalno funkcionisanje i očuvanje dobrog zdravlja.
Unos energije utiče na izgradnju mišićne mase i nivoa masti koji su od izuzetnog značaja za postizanje visokog nivoa fizičke spremnosti, kao i na funkciju hormonskog i imunog sisitema. Održavanje energije i dobar balans tečnosti imaju važnu ulogu tokom sportskih aktivnosti i predstavljaju osnovu za specijalne nutricionističke programe.
Svaki sportista ima individualne energetske zahteve. Oni su uslovljeni telesnom masom i visinom, tendencijom ka dobijanju u težini ili mršavljenju i prilagođeni su učestalosti, dužini i intenzitetu treninga. Program treninga kod sportista razlikuje se prema vrsti samog takmičenja i fazama sportske sezone, pa ishrana treba da bude usklađena prema tome.
Rezultati ispitivanja otkrivaju da sportisti tokom intenzivnog treninga troše između 3000 i 5000 kcal. Deca i tinejdžeri treba da unesu adekvatnu količinu hranljivih materija neophodnih za normalan rast i razvoj, a preko toga još i energiju za vežbanje različitog intenziteta.
Iako je veliki broj onih koji su sposobni da održe balans energije tokom dužeg perioda, otkriveno je da su sportisti često suočeni sa problemima koji se odnose na unos energije kod ekstremno visokih ili ekstremno niskih zahteva. Korist od pravilnog načina ishrane najviše dolazi do izražaja u takmičarskom delu bavljenja sportom, gde adekvatna nutritivna strategija omogućava da takmičar pruži svoj maksimum. Iako je od naročite važnosti stručno planirana ishrana u fazama takmičenja, svakodnevni režim ishrane čini osnov u izgradnji telesne kompozicije i održavanju zdrave i snažne strukture koja omogućava sportistima da se takmiče.
Uticaj sporta na kontrolu telesne težine
Neki sportisti imaju telesnu konstituciju predodređenu za sport kojim se bave, pa lako postižu i održavaju idealnu telesnu formu. Drugi moraju da vrše korekcije u vidu smanjenja ili povećanja telesne mase ili promene odnosa mišićnog i masnog tkiva, a to postižu prilagođavanjem ishrane usmerenim treninzima.
Istraživanje kojim je procenjivan međusobni odnos telesnih dimenzija i veštine izvođenja fundamentalnih pokreta među decom i adolescentima pokazalo je da prekomerno povećanje telesne mase smanjuje veštinu izvođenja pokreta. Pošto je dostizanje idealne mase i željene telesne strukture od ključnog značaja za ostvarenje vrhunskih rezultata, mnogi sportisti su izloženi povećanom riziku od unosa nedovoljne količine hranljivih materija. U praksi je često prisutan restriktivan unos kalorija koji se sreće kod sportista, naročito žena.
Istraživanje sprovedeno na rekreativcima muškog i ženskog pola pokazalo je da 23% muškaraca i 63% žena unose neadekvatne količine hranljivih materija zato što žele da smanje telesnu težinu. Ovaj problem naročito dolazi do izražaja u sportovima koji naglašavaju telesnu figuru ili prave podele prema težinskim kategorijama (npr. ritmička gimnastika, umetničko klizanje i ples, džudo, boks i drugi), gde regulacija telesne težine, između ostalog, može da ima odlučujuću ulogu u uspehu.
Pritisak kompetitivnih sportova stvara veliki rizik za razvoj patološke kontrole telesne težine kod oba pola. Gubitak telesne masti trebalo bi da bude dostignut isključivo kroz program baziran na umerenom i postepenom gubitku energije.