Primena istezanja
Jedan od najvažnijih ciljeva rehabilitacije posle povrede je vraćanje pokreta povređenom delu tela radom na koordinaciji, snazi i fleksibilnosti. Mišići nakon povrede mogu postati zategnuti i nefleksibilni kada nisu u upotrebi, pa se istezanje koristi kao jedna od metoda za vraćanje normalne funkcije nakon povrede. Istezanje tokom oporavka treba da bude sporo, dozirano i obazrivo i ima za cilj da izduži mišićno tkivo i izgradi snagu i koordinaciju postepeno tokom vremena. Obično se istezanje ne preporučuje u prvoj nedelji nakon povrede jer telo pokušava da se regeneriše i, zavisno od vrste povrede, može čak izazvati i veće oštećenje.
Tipičan režim oporavka za reativno manja oštećenja mogao bi početi već nedelju dana nakon povrede. Ova rana faza može uključivati sporo, statično istezanje koje ima za cilj povećanje protoka krvi do pogođenog područja. Posle otprilike dve nedelje, istezanje bi moglo biti učestalije i intenzivnije, fokusirajući se na povrat fleksibilnosti, koordinacije i ravnoteže. Nakon otprilike pet nedelja, statička i dinamička istezanja mogu se koristiti za povećanje snage zapuštenih mišića. Još jedna korist istezanja za oporavak je ta što ono može da upozori na bilo kakve probleme povezane sa kretanjem. Budući da je to način da se polako iznova kreće u obim pokreta, ponekad može biti od značaja za upozoravanje na teškoće isceljenja.
Ono što je veoma bitno jeste odabir odgovarajuće vrste istezanja tokom određene faze oporavka. U prvoj, akutnoj fazi, trebalo bi primenjivati samo R.I.C.E. režim. On podrazumeva mirovanje (“rest”), korišćenje krioterapije, odnosno primena leda (“ice”), kompresiju povređenog predela (“compression”) i elevaciju (“elevation”). U ovoj fazi, istezanje bi trebalo izbegavati jer je tkivo još uvek veoma senzitivno i primena istezanja može pogoršati kliničku sliku i produžiti trajanje same faze inflamacije.
Nakon 2-3 dana dolazi do povlačenja većeg dela otoka, kao i ostalih simptoma inflamacije, što nam pruža mogućnost primene nežnih tehnika aktivne rehabilitacije. Najefikasniji tretman u ovoj fazi je upotreba toplote i masaže , ali i uključivanje lakih, nežnih statičkih i pasivnih vežbi istezanja nakon toplotnih tretmana. Ove tehnike će znatno ubrzati ceo proces oporavka. Bitna stavka kod primene pasivnog i statičkog istezanja jeste da se vrši lagano, nežno istezanje. Nikada ne vršiti aktivnost koja izaziva bol u povređenom području. Potrebna je velika opreznost tokom bilo koje akitvnosti koja se obavlja. Bol je znak upozorenja i ne treba ga ignorisati.
Dalji tok rehabilitacije usmeren je na vraćanje svih komponenta koje su izgubljene kao posledica povrede. Narednih 2-5 nedelja nakon povrede, vaćanje fleksibilnosti, snage, mišićne izdržljivosti, ravnoteže i koordinacije čine glavni fokus. Ovde se preporučuje korišćenje opisanih statičkih i pasivnih vežbi istezanja, ali se uključuju i PNF tehnike istezanja. One su nešto intenzivnije za mišić jer podrazumevaju i kontrakciju mišića pre nego što se izvši samo istezanje do novog obima pokreta.
Nakon vraćanja svih komponenti, potrebno je fokusirati se da povređeni deo bude jači i fleksibilniji i cilju prevencije ponovne povrede. Poznato je da područje koje je bilo izloženo nekoj vrsti povrede ili stresa, je više podložno ponovnom povređivanju, s toga ova dugoročna faza upravo ima akcenat na dodatnom jačanju i poboljšanju pokretljivosti. Ovde se može koristiti dinamičko i aktivno istezanje. Dinamičko istezanje koristi se kontrolisano uz primenu mekog kretanja, odskoka ili njihanja kako bi se određeni deo tela pomerio do granice njegovog opsega kretanja. Sila odskoka ili ljuljanja se postepeno povećava, ali nikada ne sme postati nekontrolisana. Aktivno istezanje se izvodi bez ikakve pomoći ili pomoći spoljašnje sile. Ovaj oblik istezanja uključuje samo snage suprotstavljenih mišića tj. mišića antagonista, da bi se stvorilo istezanje unutar ciljane mišićne grupe. Kontrakcija suprotstavljenih mišića ujedno pomaže relaksaciji mišića koje istežemo.
Jovana, Stretch Terapeut